Informacije su moć, a jednom kad se određene riječi izgovore, one mijenjaju percepciju koju partneri imaju o vama. Informacije mogu obuhvaćati osobne poteškoće, bolesti, obiteljske probleme, pogreške, nesigurnosti, iskrena priznanja, slabosti, traume, intimne detalje o bivšima, strahove, osobne teme koje je bolje rješavati u profesionalnom okruženju (npr. s psihoterapeutom), odnosno bilo što što bi drugima bilo neugodno čuti.

Namjera dijeljenja informacija je uspostavljanje veze, intime, razumijevanja, upoznavanje kako bi se međusobno više poštovali, pazili ili vjerovali jedno drugom. Cilj je otvoriti dušu kako biste dobili ljubav i priznanje. (Istina je da istinska ljubav, lojalnost ili povezanost ne zahtijevaju pretjerano dijeljenje svih informacija kao dokaz. One zahtijevaju mudrost, strpljenje, poštovanje osobnih granica, tišinu, snagu da se shvati da moć nije u onome što se dijeli prebrzo i prelako, već u onome što se čuva.)

Dijeljenje informacija je važno, ali pretjerano, neselektivno dijeljenje svega dovodi do neugodnosti ili emocionalne iscrpljenosti, pa čak i do neuravnoteženosti u vezi, gdje jedan partner nosi veći i opsežniji emocionalni teret nego druga osoba. Stvara se osjećaj nelagode i tjeskobe jer se granice nisu postavile niti su očekivanja bila jasna, pa se potreba da se bude prihvaćen, voljen, validiran i poštovan zbog svega što se preživjelo ne shvaća kao hrabrost, nego kao nesigurnost. Osoba koja pretjerano ili prerano u vezi dijeli detalje i informacije misli da time pomaže partneru da se približi, da postaju bliskiji, no, u stvarnosti se pokazuje kao osoba koja ne zna komunicirati sa svrhom i smislom, postaviti granice, samo-reflektirati, aktivno slušati, nositi se s tišinom…

Žene su posebno ranjive jer ih društvo uči da vjeruju da otvorenost znači povezanost, da je transparentnost isto što i ljubav, da slabost i ranjivost znače povjerenje, ali sve su to pogrešna učenja. Znamo da se povjerenje ne gradi slijepim davanjem već na testiranoj lojalnosti, kroz vrijeme, u dosljednosti u ponašanju, dokazivanjem da je osoba koja stoji ispred nas vrijedna informacije koju joj dajemo.
Jednom kada se informacija podijeli, ona više nije pod kontrolom osobe koja ju je podijelila, nego u rukama drugoga čiji kapacitet za čuvanje dostojanstva, časti i povjerenja ne znamo kako i kada će se promijeniti niti kakvog je kvaliteta i morala.

Postoji razlog zbog kojeg muškarci poštuju žene koje biraju riječi, znaju svoju vrijednost ili ne opravdavaju svoju prošlost ne samo njima nego bilo kome, ili ne moraju dati sve od sebe da bi bile vrijedne. Postoji razlog zbog kojeg ih privlače žene s dozom misterije… jer i oni sami razumiju da je moć u rukama onoga tko čuva informacije. Psihološki, previše riječi, prebrzo izrečenih na početku, smatra se manje vrijednim od onih koje se izgovore sporo, kasnije… pa se i vrijednost bića, osoba koje govore previše, daju previše, traže ništa ili vrlo malo za sebe, vjeruju naivno drugima, prelako i prebrzo, ne doživljava kao vrijedna. Nerijetko se dogodi da drugi koriste podijeljene informacije kao alat, kao oružje za manipulaciju, kontrolu ili demonstraciju dominacije ili moći. Partner ili partnerica s kojima nešto danas podijelite, moguće je da uskoro u budućnosti neće biti ista osoba, i moguće je da će istu informaciju iskoristiti protiv vas kad se situacija okrene. U jednom trenutku mislite da vas se gleda s divljenjem, empatijom, razumijevanjem, ali ono što drugi vide je slabost koju će iskoristiti kad im se trenutak namjesti, i tada nema milosti ni poštede.

Obično nas uče da prošlost nije bitna, da je važno biti iskren i otvoren, ali stvarnost se temelji na zakonima koji se ne pokoravaju društvenim normama ili učenjima. Jedna je stvarnost sljedeća: Ono što muškarac doživi u prošlosti shvaća se kao iskustvo, ali ono što žena doživi u prošlosti uzima se kao informacija na temelju koje se ocjenjuje njezina vrijednost. Ne sviđa mi se, čak mi je neugodno o tome pisati, ali tako je. Postoji jasna razlika između moći i žaljenja, ili sažaljenja. Muškarci obično vole znati o broju drugih muškaraca s kojima je ona bila u vezi, i reći će da nije bitno, ali onog trenutka kad mu ona odgovori s brojkom, nikada je više neće gledati istim očima, bez obzira na njegovo obrazovanje, liberalizam, svestranost.
Žena iskusnog muškarca vidi poželjnim, sposobnim, ali muškarci ženu s iskustvom u broju, koliko je nudila ranije drugima ono što nudi njemu sada. Odjednom se pita koliko je on poseban, jedinstven, ispituje njezine kapacitete da se vjerno veže samo za njega, ili njezin moral stavlja pod lupu, i onda, ovakve misli mijenjaju način na koji on nju doživljava emocionalno. Počinju usporedbe, sumnje, vrednovanja, nakon čega je upitna njegova motivacija za vezom.

Informacije su neosporno moć, no njihova vrijednost i utjecaj u odnosima ovise o načinu i vremenu dijeljenja. Iako je iskrenost temelj bliskosti, pretjerana i neselektivna otvorenost može dovesti do ranjivosti, neravnoteže i emocionalne iscrpljenosti. Društvena učenja koja izjednačavaju transparentnost s ljubavlju često su pogrešna, jer povjerenje se gradi na testiranoj lojalnosti i dosljednosti, a ne na slijepom davanju svih detalja.

Posebno je važno prepoznati da se prošlost žene često vrednuje drugačije nego prošlost muškarca, gdje se njezina iskustva mogu tumačiti kao informacije za ocjenjivanje njezine vrijednosti. Stoga, mudrost, strpljenje i poštovanje osobnih granica postaju ključni. Moć leži u onome što se čuva, a ne u onome što se prenaglo i prelako dijeli. Razborito i ciljano dijeljenje informacija, uz postavljanje jasnih granica, ne samo da čuva osobni dignitet, već i potiče iskrenije i dublje poštovanje u partnerskim odnosima.

Što mislite, kako se u današnjem društvu može redefinirati pojam “otvorenosti” u odnosima kako bi se izbjegle ove zamke?