Istraživanja usvajanja drugog jezika (uključujući Hipotezu Stephena Krashena) sugeriraju da ne možemo proizvoditi jezik (govoriti) dok ga nismo razumjeli u dovoljnoj mjeri (kroz čitanje i slušanje). Čitanje je tihi temelj govora, preko mentalne, fizičke i lingvističke mehanike.
Dok čitamo u sebi, ne prelazimo očima preko slova jer mozgom, tj. umom čitamo i zapravo mozak “izgovara” riječni. Neuroznanost pokazuje da čitanjem mozak aktivira Brocin centar s kojim se proizvodi govor. Mi generiramo glasove na vrlo niskom nivou motoričke aktivnosti grla. To znači da zapravo izgovaramo riječi koje čitamo ali na nivou ispod socijalne percepcije zvuka ili vlastite percepcije. Ukoliko bismo postavili pojačivač ili izmjerili napor mišića naših glasnih žica, našli bismo da dok čitamo, zapravo iste informacije izgovaramo.
Kada čitamo redovito, naše govorne vještine se usavršavaju. Također čitanjem se izlažete prirodnom ritmu i toku jezika i razvijate intuiciju za ono šta “zvuči” ispravno, tj. kad govorite, ne prisjećate se gramatike i pravila, nego upoređujete svoj govor s obrascima koje ste internalizirali tokom čitanja.
Tako da pomaže da uvježbavate razgovore u svojoj glavi bez društvenog pritiska govora u stvarnom vremenu.
Čitanjem najbrže prebacujete riječi iz pasivnog u aktivni fond vokabulara kojeg zapravo koristite odmah, koji je, ako ćete brojati, puno manji od vašeg fonda riječi koje razumijete, tako da je čitanje most do aktivnih riječi ili fraza i kolokacija, riječi koje prirodno idu skupa, npr. “decision”, odluka se uči u kontekstu sa glagolom “make”, “make a decision”.
Čitanjem uvježbavate ove kombinacije tako da one postaju automatske kada govorite.
Konačno, neuronskim vezama, neurotransmiterima je potrebno ponavljanje i nekih 18h da bi znanje prešlo iz kratkoročne u dugoročnu memoriju, a to znači da ponavljanjem struktura u nekom tekstu pomažete da se strukture urezuju bez da prevodite na maternji jezik i pravite pauze ili se smrznete neznajući šta reći.
Dok čitanje u sebi koje i nije tako “tiho”, gradi mentalni model, čitanje naglas gradi fizičku koordinaciju potrebnu za tečnost. Govor podrazumijeva složene pokrete mišića jezika, usana, čeljusti koje maternji jezik ne koristi, pa za vaša usta, treniranje mišića da se fluidno kreću između zvukova je kao trening u teretani. Također ako pročitate naglas, ponovite i čujete sami sebe, vjerojatnije je da ćete brže zapamtiti riječi jer time stvarate snažniji trag u pamćenju, tj. pomažete neurotransmitere da se povežu.
Govor stvara veliki pritisak jer paralelno razmišljate o tome što i kako nešto reći, ali i ispravno, tačno, i tečno. Čitanjem automatizirate gramatiku, logiku i vokabular, onda je mozak uvježban i slobodan da se fokusira na sadržaj umjesto na mehaniku, šta značajno smanjuje mehaniku i povećava tečnost.
Na kraju, sumirano, čitanje u sebi gradi unutarnje obrasce i intuiciju tako da koristite jezik bez razmišljanja, ali ispravno. Čitanje naglas trenira mišiće usta iizgovor, pa govor postaje jasan i tečan. Raznolikim čitanjem, obogaćujete fond riječi tako da možete iskazati nijanse u značenju i značaju poruke a time izgraditi kvalitetan odnos sa drugima.
Čitanje je sastavna praksa podučavanja i podstiče se u nastavi i učenja engleskog. Pridružite se grupnom učenju i čitanju, da vidite kako drugi to rade te da se motivirate i inspirirate za još, više i bolje.
