Komunikacija Žrtve, Spasitelja i Progonitelja u odnosima psihološke drame

Dramski trokut čine Žrtva koja ne preuzima odgovornost i traži krivnju, Spasitelj koji njeguje ovisnost sprječavajući Žrtvu da se mijenja, i Progonitelj koji služi kao meta krivnje i opravdanje za Žrtvinu pasivnost. Sve tri uloge, iako naizgled suprotne, održavaju nezdravu simbiozu i psihološku igru u kojoj se izmjenjuju kako bi izbjegle istinsku odgovornost i rješavanje problema. Sudionici se osjećaju svrsishodno u drami, no zapravo održavaju neuravnotežen odnos i kronično ostaju bez energije.

Žrtva: Održavanje pasivnosti i traženje krivnje

Osoba u ulozi Žrtve ne preuzima odgovornost i traži krivnju u svima drugima osim u sebi. Neće si pomoći niti drugima, opravdavajući se uvjerenjem: “Nemoćan/na sam. Ne mogu si/im pomoći.” Ponekad će izaći iz te uloge ako je ozbiljna i odlučna u svojoj namjeri, no češće će ostati zaglavljena na pola puta, u položaju pokušavanja.

Što Žrtva komunicira?

“Nisam imao/la izbora.”
“Nije moja krivnja. I ako jest, …”
“Nije pravedno.”
“Obuzeo me stres, tuga, ljutnja…”

Odnos Žrtve i Spasitelja

U odnosu prema Spasitelju, Žrtva ne preuzima odgovornost da se razvija ili mijenja te time održava nezdravu simbiozu i uvjetovan odnos utemeljen na lažima. Žrtva ne poštuje pravo Spasitelja da ne spašava, dok Spasitelj ne poštuje sposobnost Žrtve da si sama pomogne. Spasitelji ostavljaju dobar dojam, ne dolijevaju ulje na vatru, pomažu onima za koje misle da si ne mogu pomoći, ali ne razlikuju spašavanje od pomaganja.

Žrtva Spasitelju komunicira:

“Ja patim, a ti mi daješ energiju, vrijeme, novac, pomoć…”
“Trebam te da me podržavaš, ali pod mojim uvjetima.”
“Obožavam te sve dok radiš pod mojim uvjetima.”
“Moraš mi pomoći, inače… (raspast ću se, umrijet ću, …)”
“Spasi me bez obzira na to koliko će tebe to stajati.”
“Ne mogu bez tebe.”
“Moj život je prazan bez tebe, želim da mi ga popuniš.”

Spasitelj doživljava te poruke ugodnima, osjeća se moćnim, cijenjenim, voljenim.

Spasitelj komunicira:

“Naravno da ću obaviti i tvoj dio obveze za tebe.”
“Ti si na prvome mjestu. Ja kad stignem…”
“Žrtvovat ću se za druge. Samo da je njima dobro. Ja nisam važan.”
“Meni kako bude, neka je tebi dobro.”

Žrtva i Spasitelj uvijek imaju zajedničku temu i slažu se oko toga da je sve što Žrtva navodi ili nije u redu ili jest u redu. Osjećaju se potrebnima, željenima, svrhom ispunjenima, iako su na kraju susreta iscrpljeni.

Odnos Žrtve i Progonitelja

Progonitelj može biti osoba, ali i ustanova, sustav, banka, zakon… Progonitelj omogućuje Žrtvi “ne moraš imati odgovornost” karticu i/ili opravdanje “možeš biti Žrtva kad god i koliko god želiš.” Žrtva time opravdava ponašanja ego stanja ljutitog djeteta. Ako dobije priliku da napusti odnos s Progoniteljem, Žrtva bira pasivnost i ostanak, pa se onda žali Spasitelju.

Žrtva Progonitelju komunicira:

“Čekaj dok svima kažem kakav si…”
“Ti mene patiš.”
“Ovisim o tebi.”
“Što god da učiniš, doći ću po još.”
“Ostat ću ti blizu da me možeš udarati.”
“Prevažan si mi da bih te napustila. Možeš što hoćeš.”
“Povrijeđen/a sam i ti si okrutan/na. Pravit ćemo se kao da nije ništa.”
“Ne, nema veze. Preboljet ću svaku bol koju mi nanosiš. Ne brini ti za mene.”

Progonitelj pronalazi pozitivne razloge da radi to što radi i da ih opravdava. U stvarnome svijetu, to je kada lopov smatra sebe herojem. Kada povrijedi ljude, okrivljuje žrtve, koje se trebaju ohrabriti ili zaslužuju da budu proganjane jer svakako ne vrijede, nisu dovoljne, pokažu kako treba, da poduče lekciju, održe bukvicu ili slovo, postave druge na njihovo “pravo” mjesto, rade to za njihovo dobro, znaju bolje, naplaćuju dug, uzimaju si za pravo, zasluge, okrivljuju druge, svete se i pitaju se: “Kako se samo oni usuđuju?” Vjeruju da se brane, osvećuju, djeluju za veće dobro.

Progonitelji ne iskazuju poštovanje drugima jer ih vide manje vrijednima od sebe, glupima, neobrazovanima, neznalicama, nemoćnima. Rigidni su i dogmatični oko toga što i kako treba ili mora pa nemaju ili imaju vrlo ograničen kapacitet za empatiju. Uživaju u moći, razmaženi su i odbacuju glas razuma te preuzimaju ulogu suca koji nema sposobnost samokontrole. Progonitelji sami sebi daju zeleno svjetlo i onda se iznenade kad drugi poduzmu nešto za zaštitu vlastitih interesa.

Progonitelj Žrtvama komunicira moć i kontrolu, uspostavljanjem i održavanjem položaja iz uvjerenja “Ja sam u redu, ti nisi u redu”:

“Riješit ću ja tebe.”
“Ja sam taj koji ovdje odlučuje.”
“Radit ćeš kako ti kažem.”
“Neka je kako ja kažem, bit će sve u redu.”
“Prelaziš granicu, platit ćeš za to.”

Spasitelj i Progonitelj

Spasitelj komunicira kako je Progonitelj loš, nezdrav, zao, tako da i sam postaje Progonitelj. Spasitelj ne traži istinu ili ravnotežu, zapravo ne pomaže, nego održava položaj drame. Budući da štiti Žrtvu od odgovornosti, darežljivo prebacuje krivnju na Progonitelja.

Spasitelj Progonitelju komunicira:

“Užasna si osoba.”
“Nemam prema tebi poštovanja.”
“Mrzim te.”
“Vidim kroz tebe, ne očekuj da budem uljudan/na.”

Prevedeno i prilagođeno iz knjige The Drama Triangle, Cathrine Holden, 2013.